Na Jarunu smo 20. svibnja 2006. organizirali 12. otvoreno prvenstvo Zagreba u ARG-u za slijepe. Najbolji u generalnom plasmanu bio je Davor Bunić. Održano je i ekipno prvenstvo Hrvatske "Croatia cup 2006.", a tog i sljedećeg dana upriličen Susret slijepih radioamatera Hrvatske "Sljeme 2006."
U generalnom plasmanu pobijedio je naš član Davor Bunić ispred Žarka Dadasovića i Emila Punoša iz Rijeke.
Vrlo dobri su bili gosti iz Bihaća, koji su se prvi puta sreli s goniometrom. U kategoriji žena najbolja je bila Sanja Štefanović iz Rijeke, Davor Bunić je i najbolji junior, Žarko Dadasović senior, a Janko Popovski iz Osijeka bio je najbolji veteran.
Istovremeno je održano i ekipno prvenstvo slijepih u ARG-u "Croatia cup 2006.", u kojem je sudjelovalo čak petnaest ekipa.
Natjecanje je odlično vodio glavni sudac Željko Ulip, a pomagali su mu suci na stazi profesori i apsolventi Kineziološkog fakulteta. Učenice petog razreda Osnovne škole Ksavera Šandora Đalskoga su odlično rukovale odašiljačima. Raduje dugogodišnja uspješna suradnja s Kineziološim fakultetom i Osnovnom školom Ksavera Šandora Đalskoga. Studenti i učenici se od djetinjstva sreću s slijepima, pa je to još jedan doprinos integraciji slijepih u društvenu sredinu.
Nakon završenog natjecanja sudionici su autobusom prevezeni u Dom Crvenoga križa na Sljemenu, gdje je održan dvodnevni 5. susret slijepih radioamatera Hrvatske "Sljeme 2006.", na kojem je sudjelovalo oko sedamdeset učesnika.
Organiziran je smještaj i druženje za sve koji su željno očekivali taj vikend u svibnju. U subotu uvečer podjeljeni su pehari i medalje najboljim natjecateljima u oba natjecanja održana tog prijepodneva na Jarunu i najboljem natjecatelju našega kluba u prošloj godini, nakon čega je uslijedila večera i druženje uz tombolu, muziku i pjesmu, a neki su i zaplesali.
Na kraju večere donijeta je velika torta na kojoj je pisalo:
9A1CBT
1986.-2006.
i na kojoj su bile upaljene svjećice sa brojem 20. Na taj način smo se zajedno sa našim prijateljima podsjetili na obljetnicu osnivanja i uspješan rad u proteklom razdoblju.
Koliko nam je bilo lijepo govori podatak da je veliki broj učesnika susreta uz pjesmu dočekao jutro, a neki nisu ni otišli na spavanje.
Nedjeljno sunčano jutro, sunce, čisti planinski zrak. Sjedimo pred domom uz kavu ili sok, družimo se i šalimo. Neki su prošetali do obližnjih planinarskih domova, a neki i po planinarskim stazama. Vrijeme prebrzo prolazi, bliži se vrijeme rastanka, tako da svi želimo izvući maksimum iz zadnjih zajedničkih sati druženja. U ugodnom ozračju Doma crvenoga križa svi se već osjećamo kao kod kuće, zahvaljujući i ljubaznom osoblju koje sad već doživljavamo kao naše prijatelje. Nakon zajedničkog ručka još malo druženja, a onda autobusom za Zagreb. Na željezničkom kolodvoru se rastajemo, jer mnogi učesnici susreta putuju dalje u svoja mjesta boravka. Pozdravljamo se: do viđenja sljedeće godine!
