ImageOpatija, 14. rujna 2010.

U sklopu 15. svjetskog prvenstva održanog od 13.-18. rujna 2010. u Opatiji je u utorak 14. rujna održano 1. svjetsko prvenstvo u amaterskoj radiogoniometriji za slijepe. Na prvenstvu je sudjelovalo 19 natjecatelja: jedna natjecateljica iz Njemačke, po jedan natjecatelj iz Makedonije i SAD-a, tri natjecatelja iz Bosne i Hercegovine i trinaest natjecatelja iz Hrvatske. Samo natjecanje je održano na stadionu NK "Opatija" od 15-17.30 sati po prekrasnom sunčanom vremenu. Staza je bila dugačka 330 metara i tražilo se pet odašiljača, limit je bio 8 minuta.

U sklopu 15. svjetskog prvenstva održanog od 13.-18. rujna 2010. u Opatiji je u utorak 14. rujna održano 1. svjetsko prvenstvo u amaterskoj radiogoniometriji za slijepe.

Na prvenstvu je sudjelovalo 19 natjecatelja: jedna natjecateljica iz Njemačke, po jedan natjecatelj iz Makedonije i SAD-a, tri natjecatelja iz Bosne i Hercegovine i trinaest natjecatelja iz Hrvatske. Samo natjecanje je održano na stadionu NK "Opatija" od 15-17.30 sati po prekrasnom sunčanom vremenu. Staza je bila dugačka 330 metara i tražilo se pet odašiljača, limit je bio 8 minuta.

Prije početka natjecanja sam kao član Organizacijskog odbora i povjerenik za slijepe pozdravio goste, suce i natjecatelje i upoznao ih s počecima organiziranog bavljenja slijepih u Hrvatskoj s amaterskom radiogoniometrijom, koje je počelo 1995. godine kada je održano 1. prvenstvo Zagreba. Dakle, slijepi Hrvatske se ARG-om bave već punih petnaest godina, i za to vrijeme održano je oko 90 natjecanja, kroz koja je prošlo oko 240 slijepih, a organizatori natjecanja su bili radioklubovi slijepih. Hrvatska je jedina zemlja na svijetu gdje se na državnim ARG prvenstvima "videćih" u posebnoj kategoriji natječu slijepi. U Varaždinskim Toplicama je 1999. održano 1. europsko prvenstvo slijepih, a sada je Hrvatska ponovno ušla u povijest: organizirala je 1. svjetsko prvenstvo slijepih. Na kraju sam natjecateljima poželio puno uspjeha u natjecanju i ugodno druženje, i zamolio predsjednika HRS-a Zdenka Blažičevića, 9A2HI, da otvori 1. svjetsko prvenstvo slijepih u amaterskoj radiogoniometriji.

Ni na jednom ARG natjecanju slijepi nisu imali ovako brojnu publiku. Na natkrivenoj tribini stadiona smjestili su se članovi reprezentacija iz cijeloga svijeta, uz naše reprezentativce bili su tu Japanci, Kinezi, Rusi, Mađari, Bugari, Rumunji...a Nijemci su imali i zastavu.

Bilo je i nekoliko VIP gostiju, a posebno nas je razveselio dolazak predsjednika 1. IARU Regiona Hansa Blondeela Timmermana, PB2T, koji je cijelo natjecanje pratio sa posebnom pažnjom i zanimanjem. S njim je bio član Izvršnog komiteta IARU Regije 1 Nikola Perčin, 9A5W. Uz njih dvojicu tu je bio i ARG menadžer IARU regiona 1 Rainer Floesser, DL5NBZ, čija je supruga Karin, DL6NBZ, imala startni broj šest. Naravno, predsjednik HRS-a je bio uz njih, kratko vrijeme je tu bila i tajnica HRS-a Marina Sirovica, a cijelo vrijeme je bio Emir Mahmutović, 9A6AA. Službeni fotograf natjecanja je bio Tomislav Kojundžić, 9A4TK. Bio je tu i snimatelj, jer smo mi slijepi organizirali snimanje dokumentarnog filma o prvenstvu.

Glavni sudac je bio Dražen Brzaj, 9A3RT, a njegov pomoćnik prof. Mario Keča. Suci na stazi su bili mladi reprezentativci, kojima mi slijepi dugujemo veliku zahvalnost. Hvala Luki Bahunu, Luki Bašeku, Tihomiru Despetoviću, Tomislavu Krnaču, Mariju Lukavečkom i Stefanu Weidlichu, koji su, iako su drugi dan imali natjecanje, pristali (a nisu morali) pratiti slijepe natjecatelje. Pri tome su pokazali puno pažnje i humanosti u pristupu slijepima, a svojom vedrinom su podigli atmosferu. Hvala vam još jednom momci u ime svih slijepih natjecatelja!

Jako su nas obradovali i naši poznati, nešto malo stariji reprezentativci, koji su rukovali odašiljačima: Robert Orehoci, Vlado Šćur, Darko Klarić, Slavko Sopina i Milan Božinović. Koristim priliku da se u ime slijepih posebno zahvalim voditelju reprezentacije Hrvatske Zvonimiru Makovcu, 9A4ZM, na rješavanju problema koji nemaju veze sa samim ARG natjecanjem nego sa nemarom i (ili) neradom nekih drugih osoba. Isto tako mu zahvaljujemo što je sa koordinatorom Brankom Vidovićem, 9A2AT, omogućio da slijepi na svom najvažnijem natjecanju do sada imaju tako sjajnu ekipu sudaca. Ako se i negdje nekada ponovno organizira svjetsko ARG prvenstvo za slijepe, takva super ekipa sudaca će se teško ponoviti.

Natjecatelji su sjedili u natkrivenim kućicama, suprotno od tribine, namjenjim pričuvnim igračima. Znali smo da nismo pričuvni igrači, da nastupamo na najvažnijem natjecanju do sada, i među nama je vladalo veliko uzbuđenje, a neki su imali i ogromnu tremu, koja ih je prošla tek kada su pročitani neslužbeni rezultati.

Nastupao sam prvi, našao sam sve odašiljače, što me naravno razveselilo, no, još više me razveselio i iznenadio buran pljesak gledatelja kod dolaska na cilj i nakon toga na tribine. Svi slijepi natjecatelji su nagrađeni pljeskom, a poslije i čestitkama gledatelja - reprezentativaca na tribini, i to ih je sve dirnulo i oduševilo. Nadamo se da će možda neki reprezentativci iz publike, koji su nam sa žarom pljeskali, u svojim zemljama potaknuti razvoj radiogoniometrije među slijepima.

Nakon mene "sporovoznoga" nastupio je brzi Riječanin veteran Emil Punoš, 9A5AEP, kojemu je većina prognozirala pobjedu. No, treba vidjeti i nastup svih natjecatelja. Izmjenjivali su se brzi natjecatelji, koje su morali pratiti dva suca na stazi, neki "brzanci" su i promašili odašiljač i izgubili dobar plasman, a neki "sporovozni", uz koje su se suci na stazi lagano prošetali, su odlično rukovali goniometrom i isto tako se plasirali. Nakon Emila, veliko zanimanje publike su svojim nastupom, trčanjem kao da vide i odličnim rukovanjem goniometrom izazvali također Riječani seniori Tomislav Lilić, 9A7KXT, i Žarko Dadasović. Izvrsna je bila i njihova sumještanka Sanja Štefanović, koja je, iako je prije starta imala srčane probleme, bila odlučna nastupiti. I isplatilo se. S posebnom pažnjom pratili smo nastupe dvoje odličnih natjecatelja, Njemice Karin Floesser, DL6NBZ, koja je vrlo dobro rukovala goniometrom i sigurno otkrila svih pet odašiljača, isto kao i Amerikanac Dennis Schwendtner, WB6OBB. Dolazak Karin i Dennisa je veoma obradovao sve nas organizatore, a također i slijepe natjecatelje Hrvatske, jer smo to shvatili kao veliko priznanje našem radu. Naravno i dolazak Zorana, Z34KIT, i naših starih prijatelja Gradimira, E73KG, Nijaza, E74NV, i Rame, E72RSR, je ovo prvenstvo slijepih učinio vrlo zanimljivim i kvalitetnim. Sve do samog kraja nije se znalo tko će biti najbolji. Predzadnji je nastupio Milutin Topić (70 godina) i pretrčao stazu kao junior, imao je četrvto vrijeme prvenstva. Posljednji je nastupio senior Davor Bunić, 9A3ADB, koji je nekada, dok se nije vratio u Sisak, bio član našega kluba. On je stazom projurio za 1 min i 52 sek, što je bilo najbolje vrijeme prvenstva. (Davore, čestitamo!) Drago nam je da su Karin i Dennis našli sve odašiljače ipostigli dobar plasman. Zanimljivo je pripomenuti da su odlične rezultate ostvarili neki natjecatelji koji su imali 30 godina stari goniometar i prastare slušalice, a neki i mnogo godina u nogama (Davor Bunić, Milan Bunčić, Mihael Đurašin). Što bi tek bilo da su imali odličnu opremu? Ili važi ona: Boj ne bije svijetlo oružje...Također je zanimljivo da su 3., 4., 5. i 9. vrijeme prvenstva imali veterani, a najstarija natjecateljica je bila Vesna Krešić (72 god).

Nakon proglašenja neslužbenih rezultata, pristupio mi je predsjednik IARU Regiona 1 Hans Blondeel Timmerman i čestitao na odličnoj organizaciji i sjajnom nastupu slijepih.

Navečer je u Kristalnoj dvorani hotela "Kvarner" bilo svečano otvorenje 15. svjetskog ARG prvenstva uz prigodan umjetnički program. Dvorana je bila puna, tu su bile reprezentacije iz 35 zemalja, i ugledni gosti i uzvanici. Nakon što je prvenstvo zvanično otvorio predsjednik IARU regiona 1 Hans Blondeel Timmerman proglašeni su rezultati 1. svjetskog prvenstva u ARG-u za slijepe. Najboljim slijepim natjecateljima medalje su uručili Hans Blondeel Timmerman i Ole Garpestad, LA2RR, dopredsjednik IARU-a i glavni sudac i predsjednik žirija 15. svjetskog prvenstva, koji je također imao samo riječi hvale.

Nakon toga je organiziran domjenak, gdje su članovi reprezentacije slijepih naše zemlje primili brojne čestitke za odličan nastup i postignuti rezultat. Posebno me dojmila izjava Rainera Floessera, ARG menadžera IARU regiona 1, koji nam je čestitao na odličnoj organizaciji natjecanja, a posebno na odličnim pravilima za natjecanje slijepih, jer smo, kako je rekao, u njima razmišljali o svakom detalju. A on o tome može više reći nego ostali, jer je njegova supruga Karin također slijepa, na ovom prvenstvu je osvojila srebrnu medalju u kat. žena, a 1986., kada je još vidjela, na 3. svjetskom ARG prvenstvu održanom u Sarajevu kao članica ekipe Zapadne Njemačke osvojila je brončanu medalju u ekipnom plasmanu.

Izvršni odbor Hrvatskoga radioamaterskog saveza je napravio odličan potez kada je odlučio da se u sklopu 15. svjetskog ARG prvenstva održi i 1. svjetsko prvenstvo u ARG-u za slijepe. Na 1. svjetskom ARG prvenstvu za "videće" sudjelovale su 2 zemlje, na 1. svjetskom ARG prvenstvu slijepih 5 zemalja. Bilo je do sada 14 svjetskih prvenstava "videćih", tek na ovom 15., koje je održano u Hrvatskoj, nastupili su i slijepi. To je odlična promocija Hrvatskoga radioamaterskog saveza i Hrvatske, a nama slijepima Hrvatske najljepši poklon za petnaestu obljetnicu bavljenja ovom specifičnom i jedinstvenom natjecateljskom disciplinom, koju smo pokrenuli prvi u svijetu. Uz to, pokazali smo svoje sposobnosti, znanja i mogućnosti u rukovanju goniometrom, svoju brzinu i snalaženje na terenu, koje nama slijepima koristi i u svakodnevnom životu. Vjerujemo da smo svojim nastupom i postignutim rezultatom opravdali očekivanja i dostojno zastupali i branili boje naše zemlje.

O nastupu slijepih izašli su članci u "Novom listu" i "Večernjem listu", kao i tekstovi sa fotografijama na web stranicama njemačkog, američkog i kanadskog radioamaterskog saveza, ali na žalost na web stranicama našeg saveza su uz rezultate slijepih objavljene samo tri fotografije. No ta sjena ne može pokvariti naše veliko zadovoljstvo i ponos što smo nastupili na prvom svjetskom prvenstvu slijepih.

Additional information