Od 1987. godine sudjelovao sam više puta na ARG natjecanjima za videće. Natjecati sam se mogao samo uz pomoć pratioca, pa sam došao na ideju da se formira kategorija slijepih natjecatelja, koji će se takmičiti po posebnim propozicijama, bez pratioca. Nekoliko godina sam nagovarao članove mojega radiokluba da se upustimo u tu avanturu, ali su oni bili vrlo skeptični, oprezni i nepovjerljivi u svoje mogućnosti i sposobnosti

PRVI U SVIJETU

Od 1987. godine sudjelovao sam više puta na ARG natjecanjima za videće. Natjecati sam se mogao samo uz pomoć pratioca, pa sam došao na ideju da se formira kategorija slijepih natjecatelja, koji će se takmičiti po posebnim propozicijama, bez pratioca. Nekoliko godina sam nagovarao članove mojega radiokluba da se upustimo u tu avanturu, ali su oni bili vrlo skeptični, oprezni i nepovjerljivi u svoje mogućnosti i sposobnosti. Nisam želio odustati od moje ideje, i više mjeseci sam razgovarao o tome sa Željkom Ulipom, poznatim zagrebačkim radioamaterom sa dugogodišnjim natjecateljskim iskustvom u ARG-u. On mi je pružio veliku podršku i ohrabrenje, i našemu klubu dao veliku pomoć u organiziranju prvog ARG natjecanja za slijepe u našoj zemlji i u svijetu.

Prvo otvoreno prvenstvo Zagreba u amaterskoj radiogoniometriji za slijepe održano je 27. lipnja 1995. godine na terenima Sportskog centra "Mladost". Sudjelovalo je šest natjecatelja iz Radiokluba slijepih "Louis Braille" i jedan iz Radiokluba "Novska".

Staza je bila dugačka sedamdeset metara i tražili smo samo jedan odašiljač u dva navrata. Pobijedio je Miroslav Trupeljak iz Novske, koji je na sveopće iznenađenje stazu pretrčao, dok su ostali natjecatelji hodali brže ili sporije.

Već ovo prvo natjecanje pokazalo je svu umješnost slijepih natjecatelja u koordinaciji korištenja sluha, orjentacije i brzine kretanja u prirodi prilikom traženja odašiljača.

VELIKI POLET

Među slijepima Hrvatske brzo se proširila vijest o novoj natjecateljskoj disciplini, pa je 27. travnja 1996. godine u Maksimiru na Drugom otvorenom prvenstvu Zagreba u ARG-u za slijepe koje je organizirao naš Klub nastupio dvostuko veći broj natjecatelja. Među trinaest slijepih natjecatelja iz Kutine, Osijeka, Rijeke i Zagreba najbolji je bio Mato Bošnjak, član radiokluba organizatora.

Tražilo se tri odašiljača na stazi dugačkoj oko tristo metara. Antene i posebne odašiljače male snage napravio je Željko Ulip, koji je napisao i posebna pravila za natjecanje slijepih.

Zahvaljujući velikoj podršci i prijedlogu Radne grupe za ARG, Izvršni odbor Hrvatskoga radioamaterskog saveza donosi odluku o uvršenju kategorije slijepih natjecatelja na Državno prvenstvo u ARG-u, koje je održano 22. lipnja 1996. u Bjelovaru. Na njemu je sudjelovalo jedanaest natjecatelja iz Osijeka, Rijeke i Zagreba. Prvo mjesto u pojedinačnoj konkurenciji osvaja Mato Bošnjak, a drugo Mihael Đurašin, obojica članovi Radiokluba slijepih "Louis Braille", a klupska ekipa osvaja prvo mjesto. Od tada članovi Kluba redovito sudjeluju na državnim prvenstvima i osvajaju prva mjesta u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji.

Koliko je amaterska radiogoniometrija postala popularna među slijepima naše zemlje najbolje pokazuje brojka od devetnaest natjecatelja na Prvom otvorenom prvenstvu Radiokluba slijepih "Louis Braille", održanom 12. listopada 1996. godine u Maksimiru. Prvo mjesto je osvojio Nijaz Škaljo, član radiokluba domaćina.

PRVO EUROPSKO PRVENSTVO SLIJEPIH U ARG-u

Raduje nas da smo animirali slijepe natjecatelje iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije, sa kojima smo se natjecali na Prvom europskom prvenstvu u ARG-u za slijepe u Varaždinskim Toplicama 8. rujna 1999. godine.

Prva zamisao Organizatora 12. Europskog prvenstva u ARG-u bila je da slijepi budu pokazna kategorija, no zahvaljujući europskom menadžeru za ARG gosp. Ricku Strobbeu, koji nas je gledao na Državnom prvenstvu u Virovitici u proljeće 1999., donijeta je odluka da se održi Prvo europsko prvenstvo slijepih u ARG-u.

Tom prilikom su u seniorskoj konkurenciji prva tri mjesta zauzeli članovi našega kluba Mato Bošnjak, Nijaz Škaljo i Enver Jusić. U kategoriji žena prva dva mjesta zauzele su Diana Zerec Virkes i Ivanka Dobrijević, a u kategoriji veterana prvo mjesto osvojio je Milan Bunčić.

DOLAZE NOVI NATJECATELJI

Nakon natjecanja u Varaždinskim Toplicama uspjeli smo animirati učenike osnovne i srednje škole Centra za odgoj i obrazovanje slijepih "Vinko Bek". Među učenicima ovo natjecanje je postalo vrlo popularno, tako da od 2000. godine redovito održavamo Juniorska prvenstva Zagreba. Mladi su vrlo vješti u rukovanju goniometrom, i vrlo često trče, te postižu odlične rezultate. Najbolji među njima su Ivica Bagarić i Novica Dražetić, koji je među najuspješnijim slijepim natjecateljima u Hrvatskoj.

Uz nove juniore i seniore u kategoriji veterana pojavljuje se Drago Jurkas, prvi slijepi natjecatelj u invalidskim kolicima

Dopunjavamo i pišemo nova Pravila za natjecanje, u kojima uz kategorije juniora, žena, seniora i veterana uvodimo i kategoriju generalni plasman, u kojoj se natječu svi slijepi bez obzira na godine starosti. Vrlo je lako uočiti vještinu i iskustvo starijih natjecatelja, ali i brzinu i izdržljivost mladih, pa se nikada ne zna tko će pobijediti.

ODJEK U SVIJETU

U proljeće 1996. godine, nakon natjecanja u Maksimiru, Željko Ulip, Časnik za vezu HRS-a u 1. IARU Regionu, poslao je o našem natjecanju fotografije i tekst gospođi Agnes Tobbe, menadžeru za rad sa hendikepiranima. Na Konferenciji održanoj u rujnu iste godine u Tel Avivu , pohvaljen je HRS zbog aktivnosti slijepih u amaterskoj radiogoniometriji, a u knjižici informativnog programa hendikepiranih radioamatera Hrvatska je dobila daleko najviše prostora zahvaljujući našim aktivnostima. Objavljene su naše propozicije i fotografije, a po prvi puta je na naslovnoj strani objavljena fotografija - naš Kristijan Ciganović sa goniometrom.

Agnes Tobbe, PA3ADR, predsjednica Nizozemskog radioamaterskog saveza i Komisije za rad sa hendikepianim radioamaterima u IARU regionu 1: Kako su se približavale Konferencije IARU-a uvijek sam unaprijed zamišljala reakcije na moj upit za podnošenje detaljnih podataka za svaku pojedinu zemlju, nova događanja i razvoj u podršci hendikepiranima. Zato sam bila jako sretna s izvješćem Hrvatskog radioamaterskog saveza iz Hrvatske. To što su oni organizirali zaista je uzbudljivo i do sada nepoznato unutar IPHA-IARU-regiona 1. Oni su organizirali ARDF (Amater Radio Direction Finding - amaterska radiogoniometrija) takmičenje za slijepe. Nadam se da bi to moglo nadahnuti druga udruženja i dovesti do međunarodnog takmičenja na razini IARU-a. Iskreno se zahvaljujem Hrvatskom radioamaterskom savezu za njihov vrijedni doprinos.

Mr. Željko Ulip, 9A2EY, časnik za vezu Hrvatskog radioamaterskog saveza u Međunarodnoj radioamaterskoj uniji (1. region IARU): Dugogodišnje druženje sa slijepim radioamaterima i inicijativa koju je dao Savo Golić, 9A2GS, urodila je razvojem specifičnog oblika amaterske radiogoniometrije i uređaja za tu namjenu. Na prvom natjecanju, ljeti 1995. godine, kada se okupilo nekoliko radioamatera iz Zagreba i Novske, spoznao sam što takva aktivnost može značiti slijepim radioamaterima. U prvom redu izlazak u prirodu, te samostalno kretanje i snalaženje u prostoru, čak bez ikakvog standarnog pomagala osim radiogoniometra. Možda naše obostrano dobro iskustvo pomogne i drugim slijepim osobama kao metoda za kvalitetnu percepciju prostora i snalaženja u njemu. Kada bi takva aktivnost bila uspostavljena, zasluga bi nesumnjivo pripadala našim slijepim radioamaterima - pokretačima nečega novog čak i na globalnoj razini. To se potvrdilo i na Konferenciji IARU regiona 1, održanoj prošle, 1996. godine u Tel Avivu, glavnom gradu Izraela. Tamo je istaknuto kako je takva aktivnost po prvi puta registrirana u IARU regionu 1, a time i šire, globalno. Knjižica koju izdaje Komisija za informativne programe za hendikepirane radioamatere, po prvi je puta na naslovnoj stranici imala fotografiju. Na njoj je naš Kristijan Ciganović s radiogoniometrom u ruci kako sigurno korača prema malom odašiljaču u parku Maksimir. Ne mogu vam opisati koliko sam bio ponosan na naše vrijedne slijepe radioamatere dok su na sastanku odbora C3 u sklopu Konferencije primali pohvale gospođe Agnes Tobbe, voditeljice Komisije za rad s hendikepiranim radioamaterima. Taj ponos me obavezuje da nastavimo zajednički raditi dalje na unaprjeđenju i proširenju ovakve aktivnosti.

U proljeće 1997. na Trećem prvenstvu Zagreba nastupio je sa zaštitnim naočalama i Ron Eisenwagner, OE6REB, predsjednik Austrijskog radioamaterskog saveza, koji je o svojim dojmovima sa natjecanja napisao vrlo lijep članak u austrijskom radioamaterskom časopisu.

1998. snimili smo dokumentarni videofilm o našem klubu i Četvrtom prvenstvu Zagrebu u ARG-u za slijepe u trajanju od 25 minuta. Film je snimljen u hrvatskoj i engleskoj verziji i poslan je svim europskim radioamaterskim savezima , u SAD i Kanadu.

PODRŠKA PRIJATELJA

U proteklom razdoblju od 1995.-2005. Radioklub slijepih "Louis Braille" je bio organizator i domaćin preko trideset i pet različitih natjecanja u ARG-u za slijepe. U njima su sudjelovali slijepi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije. Od prvog natjecanja, na kojem je bilo samo sedam natjecatelja, došli smo do brojke između dvadeset i trideset natjecatelja. Od 1996. redovito sudjelujemo na Državnim natjecanjima videćih u posebnoj kategoriji. Suorganizatori smo natjecanja u Udruzi slijepih Koprivnica i Vinkovci, a sudjelujemo i na natjecanjima Radiokluba "Galeb" iz Rijeke i radiokluba iz Škofja Loke.

Slijepi su od 1995. imali svoga predstavnika u Radnoj grupi za ARG, koji je zastupao interese slijepih, ali to nažalost više nije slučaj.

U proteklom razdoblju imali smo veliku pomoć, podršku i razumijevanje naših videćih prijatelja i suradnika, koji su nam omogućili dobru i uspješnu organizaciju i odvijanje natjecanja. Posebnu zahvalnost dugujemo Željku Ulipu, koji je od početka sa nama.Zahvaljujemo se sucima na stazi i učenicima Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskoga koji već godinama sudjeluju u organizaciji natjecanja.

1995. godine, prilikom podjele diploma nakon završetka prvog natjecanja, rekao sam natjecateljima i okupljenim sucima i pratiocima: "Danas smo se upustili u nešto na što ćemo za desetak godina biti vrlo ponosni."

I jesmo, vrlo smo ponosni.

Additional information